bilo je to jako neobično da se baš ovdje održava takva manifestacija da i premijer dolazi, vrlo čudan i nekoherentan slijed događaja
…izlazi premijer, što je, što je, pičko? Gleda policajac, zbunjen jer mu se ne događaju takve stvari, zapravo nikad se nije ni susreo s ovakvim verbalnim napadom, vrlo implicitnim i direktno upućenim. Gleda u premijera, šuti, nakon takve situacije se ne govori. Jednostavno se ne govori, ne biste ni vi u toj situaciji. Što je pičko, mene si našao zaustavljati, mene viče premijer, sav crven, okruglih očiju, ludoga pogleda, bijesnog?! Oprostite, gospodine premijere ponizno odgovara. Što oprosti?!, zaletava se, grize. GRIZE! Na ruci mu ostavlja krvav trag. Kakav je to samo ugriz nakon čijeg izlazi krv? Šok, takve stvari ne događaju se. Policajac ne zna što bi učinio, jedino što čini je ne vjeruje u slijed događaja. Čuje se glas: ha ne vjeruješ, ne vjeruješ? Policajac nijemo gleda, reagirao bi on, sigurno da bi. Dobio mi stanovnik Vale tamburom po glavi nakon pendreka, ali premijer može samo dobiti zbunjen pogled, a i to je stvar koja ga ovog trena ljuti! Mali, mene ne zaustavljaj takvim tonom se prolomio zvuk da ga niti jedan uskličnik ne bi tekstualno dočarao. Vi niste premijer, već u drugom modu odgovara policajac, došao je malo k sebi i proradilo mu je. Vi niste premijer nastavlja u još jačem i glasnijem tonu, hitrijem i u imperativu! Krene vadit pištolj no ubrzo ga spušta, vidi te oči da su na nečemu i treći put govori u razmaku brzom kao dvije jureće formule jedna do druge, vi niste premijer! Hm… hm… hm… hm…, da ti još malo govorim hmmmm i nastavlja u tom umirujućem M zvuku. Nisi me trebao zaustavljat, vidiš da sam premijer, a dva vrapca na grani su skopčala već o kakvoj je to manifestaciji riječ, a ti nisi?! Nisi, doista nisi?! Ciničnog pogleda, oštroga smijeha izgovara. Policajac, neopisivo je u kojem je on modu, preplašen, ne, ljut, ne, zbunjen, zbunjen no priseban. Odgovori, čuje se imperativ premijerov! Vi ste premijer nitko mi neće vjerovati, molim Vas servilnim gestikulacijama komunicira, pustite me na miru! Lice, glas, auto, četiri osobe u autu nepomičnog položaja sjedoše dok se ovdje vodio rat u dijalogu, to sve implicira da je to doista premijer! Takva koincidencija se nije dogodila nikad pa ni sad. Puštam te na miru i želim ti samo reći da se kloniš ovog mjesta, nije li ti čudno, sad naizgled prijateljskim pristupom mu govori da si ti ovdje, ja sam ovdje, manifestacija je ovdje, u ovoj turističkoj rupi? Takvih stvari nema ni u najzaostalijim državama, a ovdje ima! Žao mi je što se to dogodilo, no ovdje jesu neke stvari, misliš da ne vjeruješ, pa nemoj si mislit. Jedino što misli je da se makneš s ove točke na zemlji i žao mi je, žao mi je no ugriz nije bio do mene odgovara u ovoj sintagmi! Gospodine,… policajac je zanijemio. Nije imao što za reći. Povjerovao je štoviše premijeru jer tu su se doista dogodile čudne stvari! Bez pozdrava, premijerov auto sa svim ljudima nastavio se kretati u zadanom smjeru, policajac sav pokisao gleda u ruku i slaže kockice. Doista, doista izgovara dok se pritom sjetio anegdote mještanina. Nastavio je dalje, sjeo je u auto, pogledao si je ruku i smišljao što će reći i ubacio u prvu.
[1]
Nekoherentan – suprotno od značenja koherentno što znači spojeno odnosno ono što je
zajedno i povezano.
Nepovezano odnosno nekoherentno.
[2] Cinično – ponašanje koje je bezobzirno, pokazuje podsmijeh na moralne vrijednosti i kojem ništa nije sveto.
[3] Implicirati – sadržavanje u sebi logičke premise (premisa je sud iz kojeg se dovodi konkluzija). Pitanje implicira odgovor.
[4] Sintagma – sinonim za rečenicu, a tvori se od minimalno dvije ili više riječi.
[5] Anegdota – duhovita zgoda neke osobe koja će to nekome prepričati, zabavna i smiješna karaktera.